..choose A for life..choose A for freedom..
četvrtak, 10.07.2008.
ahahahahaha
viva la alkoholastično.blog.hr  aha, vidiš, imam i aj svoj blog. aha, aha. jesam sad i ja kul? ode jatea47 u koš :( ma ne, nego jatea. jesi ti smotano biće pak. tjoj.. baš me zanima jel kate već došla iz šumarije. imam sliku jednu za nju. a bum joj sutra dala. ok, ovo je tolko bezvezno, mislim na pisanje bloga da bum nastavila :D ahahahaha.. da. kaj god. i kak ste mi vi? je je. ja ćem se tu tipkat sama sa sobom dok neko ne otkrije da sam ponovo tu. ovak je slađe, ne?    da, zakaj mi se ovaj tu laptop dere: dorothy dorothyyyyyyyyyyyy?? da, ne znam ni ja. novi je pa još nije navčil da sam ja tea. a jebiga, ak mislim nastavit tu pisat, trebala bi malo i uredit ovaj blog. nisam ni pogledala na kaj to liči. a kaj god :))) ajde vi, pa pa :))  |
- 15:23 - Samo kukavice šute (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.09.2006.
SUNDAY BLOODY SUNDAY
|
I can't believe the news today I can't close my eyes and make it go away How long... How long must we sing this song? How long? How long... 'cause tonight...we can be as one Tonight... Oh... Broken bottles under children's feet Bodies strewn across the dead end street But I won't heed the battle call It puts my back up Puts my back up against the wall Sunday, Bloody Sunday Sunday, Bloody Sunday Sunday, Bloody Sunday Sunday, Bloody Sunday How long... How long must we sing this song? How long? How long... 'cause tonight...we can be as one Tonight... (tonight) Sunday, Bloody Sunday (tonight) Sunday, Bloody Sunday Oh, let's go! Wipe the tears from your eyes (Sunday, Bloody Sunday) Oh, Wipe your tears away (Sunday, Bloody Sunday) Oh, wipe your blood shot eyes (Sunday, Bloody Sunday) Sunday, Bloody Sunday Sunday, Bloody Sunday How long... How long must we sing this song? How long? How long... 'cause tonight...we can be as one tonight (tonight)...(Sunday, Bloody Sunday) (tonight)...(Sunday, Bloody Sunday) Oh, let's go ............uh uh.. iz više razloga ovo mi je krvava nedjelja.. blaaaaaaa... da, živčana sam bila.. bole me noge strašno.. nemrem se kretat.. u bedu sam.. ah ha.. jebem ti ljude.. i sve ostale.. ajde.. sutra nastava.. ah ah.. čujemo se.. ne znam kad bum opet pisala.. možda i ne često.. da, odmor od mene.. la la la la la.. pozdrav.. |
- 20:07 - Samo kukavice šute (7) - Isprintaj - #
utorak, 29.08.2006.
 «Večeras odlazim, putem ostavit ću sve, I ništa ne nosim, ništa što vratilo bi me, do tebe. Jer iza nas su dani u kojima sam te ljubio… volio… Jer iza nas su dani u kojima sam te ljubio… volio… imao… izgubio Sad te više nemam, konačno priznajem sebi, i mada te volim, više se vratio ne bi. Večeras odlazim, putem ostavit ću sve, Večeras odlazim...»  ..večeras odlazim..ne znam kud,ali da..uglavnom.. fenomenalna pjesma.. udat ću se za nju.. da..hm..kom i za milion drugih ljudi koje sam rekla.. ..joj, znate da ima jedna pjesma o meni??  da da.. zaista zaista kažem vam.. još ju pjeva erik..ah.. :p «Mane daj pogledaj je sad, svaki momak im'o bi je rad. Hajde daj pogledaj je znaj, didl tidl dad digla ga je sad.»  juhu uhuhu.. bile smo pantastichna i ja jučer u zgbu.. huh huh.. da..naravno..nahodale smo se ko zebra & žirafa.. al isplatilo se.. jelda???? hihihihi.. eto ti ga na slike..  «And fright'ning all the dogs on the rocky road to Zagreb. One, two, three four, five, Hunt the Hare and turn her down the rocky road and all the way to Zagreb, Whack follol de rah !» a za moju dragu coolegicu koja nažalost nije išla s nama.. evo..pozdrav s neta..ajooooooooooj.. ona nemre na net ovih dana jer joj je fuckin' grom udaril i srušil joj sustav.. hahahahahaha.. eto..(ponavlja se priča naše drage georgie) nego..evo za malu moju smijalicu malo stihova.. «Prošli smo sve zajedno, istim putem tim. I sve još neizrečeno, prepustio sam ti. Još dok sve je bio mrak, svjetlio si put, nosioče istine, drag mi tvoj je skut. U mraku i kroz gusti dim, jarki svijetli plam. Gledaju nas tvoje oči, tek to sada znam. Lako ti si znao prozrijet mojih misli slijed, nosioče istine, bez tebe svijet je blijed.»  joj..kak me živcira ovo vrijeme.. mada i ne baš jako.. al mi je grozno kaj su zahladili dani, ali i noći!!!!!!!!!! buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu.. ne znam više kaj da pišem, osim da volim ove postove sa ubačenim stihovima..  tu vam je još par pjesama.. lijepe pjesme.. da.jako lijepe.. eh eh.. «Home Where could it be? My Self For too long we haven't met A child a dream Smiling memories To forget things I'd like to forget things Life, What does it mean? Is it what you do or what you think? A thought a move of a hand of a leaf I'm in me A moment of peace A child a dream Smiling memories To forget things I'd like to forget things» «Ja sam te volio U tebe sam zaljubio Zvijezde sam ti skinuo, al' čini se ... Nije bilo dovoljno Noćima nisam spavao Zbog tebe sam svaki čas rampu dizao.» «Kad srce radi bim-a-bam Sve drugo je manje važno Ne želim pjevati, ne želim plesati Kad srce radi bim-a-bam Sve drugo je manje važno Svaka fontana sreće premala za mene Samo želim da si sa mnom ti Svaki dan i svaki tren Sjedim ispred Kino Zagreba Svjetlo sja iz izloga Trombociti jure žilama A tebe još nema Znoje mi se dlanovi Oko mene hrpa čikova Gledam niz ulicu Još nema te Bim-a-bam za tebe Hej, hej Za tebe» i na kraju..još jednom sretan rođendan mini.. :-*  |
- 11:41 - Samo kukavice šute (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.08.2006.
dosta mi je svega
|
Robert Posavec Zašto mi se prijateljica Marka prestala sviđati [esej jednog tradicionalista?] Film, književnost i nogomet. Tri stvari kojima posvećujem većinu svoga slobodnog vremena. Mada mi se neke od tih stvari javljaju i profesionalno, doživljavam ih kao zabavu, kao bijeg od suvremenosti kojom vladaju pravila mobilnosti, kako radnika tako i komunikacijskih aparata, u svijet u kojem također vladaju pravila, ponešto drukčija. Radi li se o filmu, književnosti ili nogometu, teško je izbjeći pravila igre. Svugdje su prisutna. Nemoguće je pobjeći od njih. Barem mi se tako čini. Čini mi se, također, da je ipak moguće pobjeći od online života. Igranje nogometa ne dopušta javljanje na mobilni telefon, ne dozvoljava ni nikakvo medijsko bombardiranje. Pojava mobilnih telefona je ljude pretvorila u web stranice. Svatko tko te danas zove očekuje da se javiš istog trena. Kad se ne javljaš, zovu opet i pitaju što se dogodilo i je li sve u redu s tobom? Online je postao način život, a dostupnost prvi od svih imperativa. Ni ljubav ne možeš voditi, a da mobitel ne zvoni. Vikendima moj mobitel čami ugašen negdje u mraku sobe, isključenog zvuka zvoni. Zvoni sve manje jer prvotno je čuđenje, što se ne javljam, postalo razumljivo. Znaju da se vikendima rijetko javljam na mobitel i ne zovu više. Prestao sam biti web stranica i postao nečiji ljubavnik. Čitanje kod mene podrazumijeva ugašen televizor, ugašen radio, ugašen kompjutor. Ovdje se ne radi o profesionalnom čitanju, koje ponekad i potrebuje upaljen kompjutor, već onome iz čistog gušta. Dozvoljena je eventualno pokoja cigareta. Ili vino ako se nalazim u vikendici. Uglavnom, riječ je o užitku koji se ostvaruje u tišini. Tišina je pratila i gledanje filmova u kinodvoranama. Odlasci u kino su u mojoj mladosti bili izuzetno rijetki. Roditelji me nisu vodili na sve filmove, ili većinu njih, već su pravili pažljivu selekciju i vodili me na ono što su smatrali prikladnim (a toga je zaista bilo malo, možda zato što nikada nisu razvili naviku odlaženja u kino ili što nikada nisu zavoljeli film). Većinom su prikladni bili crtići. Mala dvorana provincijskog kina bila je puna roditelja i klinčadije kod god bi se prikazivale pustolovine crtanih junaka. Roditelji bi stalno nešto govorkali malima, upozoravali ih ili im objašnjavali. Žamor i veselje. Danas tu istu dvoranu provincijskog kina doživljavam drukčije. Nikad, ali baš više nikad nije prepuna. Nije ni popunjena. U njoj nema žamora i veselja. Vlada neka grobna tišina. A izrazi lica ljudi koji u njoj sjede ukazuju na nedostatak životnosti. Kao da ih je netko ovdje posjeo i zaboravio na njih. Međutim, to kino pruža užitak gledanja koji ni jedno drugo ne pruža. Još da spomenem kako kino neodoljivo podsjeća na kogresnu dvoranu, halu za sastanke mjesnog odbora ili stranke koja je trenutno na vlasti. Možda zato jer se u njoj takvi događaji i održavaju. Ispred kino platna je pozornica s koje strše dva ogromna zvučnika. Kad uđete u dvorani imate osjećaj kao da se nalazite u nekom filmu koji s nostalgijom prikazuje neka prošla vremena. Nije bitno koja. Bitan je taj duh prošlosti. Duh prošlosti izostaje kad uđem u suvremenu kino dvoranu. Sjedalice na kojima možeš sjediti tri sata da te kasnije ne boli guzica, zvuk nikad bolji, veliko platno, mjesta za noge koliko hoćeš. Ali sve nekako hladno. Kao napuštena tvornica. Ali nema veze, ovdje sam zbog filma. Kao što sam bio i nedavno kad je dvorana bila prepuna a film interesantan, nikako najbolji svih vremena. Nakon samo minutu, dvije trajanja filma došlo mi je da urlam začepite svoja proždrljiva usta barem na dva sata... Onaj osjećam prošlosti prisutan u provincijskom kinu, u suvremenom je kinu zamijenjen osjećajem otuđenosti. Ljudi kao da nisu ovdje zbog filma. Ako sam ikada razmišljao o mekdonaldiziranome svijetu onda sam ga ovaj put postao svijestan. Pa on je tu! To nisu puste priče. Zaista je ovdje! Umjesto savršenog zvuka koji mi omogućuje novi sustav ja samo čujem mljackanje, žderanje, razvlačenje sline, ruke koje hitro ulaze u papirnate vrečiće i vade hrpe kokica da usta ne bi ostala prazna. Vrečiće šuškaju, daj dodaj, ima li još?, hoćeš? ja ne mogu više... govore filmoljupci. Žderanje prati zalijevanje coca-colom, jer coca-cola i kokice idu zajedno. Nakon pola sata terora prežderavanjem i pijucaknjem konačno malo odahnem. Ajde, konačno film, pomislim. Ali ne, gomila koja je došla ovdje zbog filma nije još odigrala svoje. Sada su na redu mobiteli. Zvone, zvone, zvone ,zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, zvone, oh, pa to je moj mobitel zvoni... Mislite li da pretjerujem, otiđite u veće zagrebačko kino i pogledajte neki od hit filmova. I tako do kraja filma kad i oni koji su ugasili mobitele guraju ruku u džep da provjere je li im stigla koja poruka. I nisu li možda propustili važan poziv. A nemojmo zaboraviti da je, ipak, sve počelo jednim pozivom. Kad izađem iz zgrade kina, uvijek mi opali šamarčinu. Dobrodošli k sebi! Suvremeno kino je nalik Pleaseantvilleu. Nasmiješeni parovi zadovoljno nešto grickaju, tu je i sokić za slučaj da ožedne, mobiteli da se jave roditeljima i kažu da je sve u redu, sretne obitelji se drže za ruke, djeca slamčare svoje prve cole, ugodni i uvijek nasmiješeni prodavači i prodavačice rado poslužuju, ovdje su da ti pomognu, striček na ulazu se lijepo nasmije kad ti otrgne kartu, plakati po zidovima te podjećaju na dobre filmove koje ne smiješ propustiti. Međutim, suprotno od Pleasantvillea, ali s istim učinkom, ovdje polako nestaje boje. Grickanje najedamput postaje prežderavanje nepotrebnim, sokići postaju coca-cole koje ne možeš više nigdje izbjeći i od kojih imaš osjećaj da prate više od svih satelita ovoga svijeta, mobiteli postaju legitimacijske iskaznice, konobari se pretvaraju u tipove koji ti ne daju da kupiš što hoćeš, već te prisiljavaju na određene proizvode. Ni onaj striček se više ne smije kad trga kartu, već pazi da nemaš sa sobom nešto što nije kupljeno kad njegovih kolega, a plakati više ne podsjećaju, već agitiraju. Ponekad vrlo nasilno. Sve što se krije iza tog propagandnog nasilja, većinom je obična patetika. Heroji, junaci, vitezovi i samuraju ovdje su da se sažalimo nad njima. Oni su ubijali, klali, mučili i krv pili jer su na to bili prisiljeni. Ni vampiri više nisu dobrovoljno to što jesu. Provincijsko kino ne nudi savršen zvuk, naprotiv, jedva da se nešto čuje. U njemu nikad nije toplo. Platno je maleno. Ljudi je malo. Ovdje su zato jer nemaju kud nedjeljom izaći. Nemaju partnere, nemaju obitelji. Nemaju ni djece. Jedino što nedjeljom u osam imaju jest ovo staro kino. Uvijek ih nađeš. Rijetko ih je više od deset. Kao zaboravljeni od svijeta. Za njih nisu postavili plakate. Ni kokice im ne prodaju. Pa čak ni sveprisutne cole nema. A mobiteli? Ne zvone. Nema ih tko zvati. Inače bi zvonili. I što je najstrašnije, gledaju film. Tišina je. Čuje se samo zujanje projektora. Odlazak u provincijsko kino još uvijek je gušt. Službeni znanstvenici bi rekli kako provincija još uvijek nije globalizirana te da se mora uključiti u globalne integracije. Jer samo će tako dobiti suvremeno kino. Samo tako će postati dio svjetskog trenda, jer danas je sve trend, a svaki je trend globalni, kažu. Ono što je nekad bio užitak, ljubav prema filmu, nešto s predznakom kulturnog, danas to nešto postaje trend, in, cool i još dvije-tri riječi koje čine kompletan rječnik elokventnih televizijskih voditelja i voditeljica, danas odlazak u kino znači društveni ritual na kojem sudjeluju oni koji o filmu ne znaju previše. Pogledati hit obveza je modernog čovjeka. Na to ga je obvezao potrošački menatlitet, potrošačka kultura koja imperativima nalaže što treba čovjek imati da bi bio čovjekom. U potrošačkom je društvu čovjek onaj koji ima. A taj koji ima pokazuje to što ima. Biti znači imati i pokazati, egzistencija modernog čovjeka je reklama. Reklama za sve što ima i što pokazuje, a što čovjeka čini zbirom potpuno besmislenih imena i proizvoda na čiju kupnju troši sve svoje emocije. Imam prijateljicu Marku koja je opsjednuta posjedovanjem novog i skupog, nije važno čega. Ona kupuje sve novo što se pojavi, ona sve prva kupuje i poput nakičena purana ponosno korača praznim ulicama mjesta u kojem turizma nema. Jedini predmet njenog interesa je roba. Njena ljubav je ljubav prema predmetima. Njezin život je život bez sadržaja. Kava s njom je razgovor o robi i RTL televiziji. Moja prijateljica Marka boluje od vrlo neobične bolesti - izrazito se srami plaćati s novčanicama sitne vrijednosti. Kruh se kupuje novčanicom od dvjesto kuna ili karticom. Nema li novčanice veće vrijednosti, ona ne kupuje. U posljednje vrijeme njezina bolest slabi, ona se oporavlja i vrlo je sretna što je društvo danas toliko razvijeno da svaki normalan čovjek može imati nekoliko kartica. |
- 13:06 - Samo kukavice šute (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.08.2006.
SHUT YOUR EYES TO LOVE, TO LIVE
 PERFECTLY BROKEN First came the shock then came the pain. Then came the waves and washed the pain away. The TV, magazine and DVD, you ego wannabe, want to be on TV. Secondly , and remember this perfectly, that even though you disagree I feel free to tell everyone about you and me and the stupidity that lays deep within. Sitting here in my locked up living room. Trying to find a good TV-show to consume. But as I lay my pride aside the fury rises inside. And I can't hide that I'm angry, and I must admit that I feel sorry, for you and everyone around you. Call it friendship or not. I remember this perfectly, even though that you disagree. And I must admit that I feel sorry and totally broken. You can take these lines and make them open up your eyes or you will stay blind. Do you have a problem understanding me. I'm begging you, almost down on my knees. You have to agree that we need to let it be.  da..tako je, ja sam perfectly broken.. zapravo nisam  al ne, ja sam malo..onak.. joj..kak da to velim.. da vi živite moj život..uh..vidli bi kakvo je to glupo i smušeno stanje u njemu  onak, mrzim se kak sam smotana(ma ne mrzim :) nego ono, joj.. kad me neko izbaci iz nekog stanja tzv. harmonije, i onda mi se teže vratit u nju, zapravo to može samo jedna osoba napravit..mislim izbacit..vratit me može više njih slaba sam na eto, neke «stvari»(čit:ljude), i onda……buuuuuuuuuuuuuuum!!!  SOMETIMES YOU JUST NEED TO SHUT YOUR EYES TO LOVE, TO LIVE |
- 14:24 - Samo kukavice šute (4) - Isprintaj - #
utorak, 22.08.2006.
|
BLIZU PRSA - fnc TLiverzant Želim nestati s mrakom Pobjeći od vražjeg dana Istraživati sa nekim smislom Dočekat' djelove mog sna Dosta mi je ovog svijetla Dosta mi je ovih kretena Kao da ne djelimo iste radnje Pa mi sude zbog silnih mojih žena Zaboraviti bivšu želim Uništit' tu bjesnoću Koju nanijela je ona Kad mi se nije javljala noću Želim opet da ih mazim Pice znaju da sam svoj, i da ih uvijek pazim Blizu prsa moram žurno Al tol'ko ih je puno Mali moj polako se trza Želim biti blizu prsa Da me vole, da me griju Da im prodam neku istrošenu briju Blizu prsa moram doći Hoću to, i znam da ću moći Borit ću se sa ku*cem svim Da sa prsima se zavolim  |
- 16:25 - Samo kukavice šute (5) - Isprintaj - #
subota, 19.08.2006.
mala soba 3 sa 3, a u sobi..ko?? JA I TI!!
|
MALA SOBA Narode Mala soba tri sa tri A u sobi ja i ti Srca vrela glave lude Što će biti neka bude Narode Neka ti zdravica ova bude umjesto blagoslova Što god radio Deca ti se rađala Amin da, amin..amin..amin.. hm..zanima me samo jedna stvar..zakaj dosta ljudi ne voli ove ljude sa slike??  kaj ljude tolko odbija od njih?? imaju svakak zanimljive scenske nastupe..isto tako kontroverzne tekstove pjesama.. ajde molim vas, recite da to nije istina.. uh, uvijek im se nasmijem na sve kaj naprave.. uh uh.. tolko o njima.. imate još neke komentare tu o njima, slike te tekstove.. btw-ispričavam se svima kojima je zasmetao ovaj post, al ne mogu zaobići jedan ovako genijalan bend! p.s.-priznajem i sama da pomalo naginju bolesnicima..ali KO SAM JA DA IM SUDIM???? koment1: ali na našu sveopću radost i veselje, na stage je odmah izašao Let3 i ostavio nas bez teksta... Pa bar do prvih stihova "Drame"... Dva sata čekanja su bila zaboravljena... Svaka minuta je vrijedila... Koncert je bio apsolutno fantastičan... Svima koji niste bili, sorry, ali moram reći da ste zbilja propustili fantastičan koncert... koment2: Let3 su postali više stroj za reciklažu s visokim konceptom nego bend. Što je najčudnije, nedostatak originalnog materijala ne ostavlja dojam kreativne blokade nego osjećaj općeg klanjanja njegovom veličanstvu - konceptu. I u izvedbi tog koncepta Let3 su u potpunosti uspjeli jer će album još jednom i to više nego ikad podijeliti publiku i kritiku u apologete i mrzitelje...jer dijelovi 'Beograde', 'Odvest ću te na vjenčanje, 'Jahorina' ili 'Alam Iđazi' su zvučni kolaži koji su mogli doći samo od pravih znalaca... koment3: Najoriginalniji hrvatski bend Let3 još jednom je Splićane oduševio svojim živopisnim nastupom na Bačvicama. Otkačeni Riječani posjetili su Split u sklopu promotivne turneje svoga novog uratka “Bombardiranje Srbije i Čačka”. Mada se repertoar sastojao većinom od starijih, publici poznatih stvari, Splićani su imali prilike čuti njihov novi hit “Kurcem u čelo”. Prvi dio koncerta Let3 odradio je u lasteks trikoima, skačući po pozornici poput velikih fluoroscentnih kondoma. Ubrzo su se presvukli u komotnije oprave i po tko zna koji put pokazali da ne zaziru od pokazivanja stražnjica i spolovila. pjesma1: DIJETE U VREMENU Gledam u tužnu jesenju noć s pokisle grane lišće odpada u daljini čujem muziku neku i pitam sebe, gdje li si sada Ja svakog dana proklinjem sebe zašto te drugom prepustih lako pjevao sam pjesme, nado se boljem i bezbroj puta uz gitaru plako Nisi me voljela u ono vrijeme a ja sam želio samo jedno... sad kada nismo ni mladi ko nekada dođi da ostarimo zajedno... Da li još pamtiš ljubavi moja kako smo ruže zajedno brali gdje li si sada mladosti mojaaaa zašto su tebe od mene ukrali ... Achtung, achtung Ein animalischen sex mit die zwei Penzioneren Sport und elegantisch Oder extravagantisch Atentione, atentione Für die grosse Erection Liebe Penis, liebe zwei Liebe sex abnormal Nisi me voljela u ono vrijeme a ja sam želio samo jedno... Nisi me voljela u ono vrijeme a ja sam želio samo jedno... sad kada nismo ni mladi ko nekada dođi da ostarimo zajedno.. pjesma2: KURCEM U ČELO Dvi ure san dobivala... ne, ne, tri! Ma ne, dvi! Tri ure san dobivala, joooj! Dvi ure san dobivala! Ma ne, ne, tri, tri! Il dvi? Baba, jel se ti sičaš, jel bilo dvi il tri ure? Pa tri ure, jel' da? Tri, tri. Tri je bilo. Dvi ure san dobivala kurcem u čelo Tri ure san dobivala kurcem u čelo Pet uri san dobivala kurcem u čelo Šest uri san dobivala kurcem u čelo Kurcem u čelo... slika1:  slika2:  ...................umalo zaboravih..uh uh.. pozdrav L33t jer me njegov nadimak uvijek podsjeti na Let3.................... ah ah ah............... |
- 12:11 - Samo kukavice šute (9) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.08.2006.
trajnaninena
 guess who's bach.. back again.. shady's back.. tell a friend.. lalalalalala..  jesam ja smotana i nespretna?? jesam jesam!! ulazim ja u svoju sobu danas tegleći kofer teži od mene same(lalalala ) i onak ga podignem i spustim slučajno na nogu,pa ga opet potegnem po nozi prema gore,iliti rečeno jezikom normalnih ljudi, začehnulo mi se pola nokta na palcu lijeve noge  a BOLI BOLI li BOLI!!  hm..a kaj se tiče ljetovanja..hm..ljetovanje-glupe li riječi!!! da, hjtedoh reć da mi je drugi dio ljeta bil puno ljepši,zabavniji i zanimljiviji.. odma drugi dan je bilo..ovoga..hm..trajnaninena..   da..uglavnom..za prvi put je to to..sad bum opet pisala i pisala..mislim..dok mi se bude dalo  uglavnom.. pozdrav |
- 23:21 - Samo kukavice šute (4) - Isprintaj - #
subota, 29.07.2006.
ljuta sam pa neću pisat naslov!!
|
da.. moj dragi prijatelj je reko:teško mi je dok sam sam, dok sam s ekipom lakše je to..  pa..ovoga..moglo bi se i tak reć.. ne, neću pisat post o prijateljstvu, došo bi u krivo vrijeme možda, ali ne mogu ne reći da su nam prijatelji i više nego važni u bilokojem segmentu.. onak, dok vam je potrebna pomoć oko biločega, savjet, ili samo rame za plakanje.. da, neprocjenjivi su! recimo, sad jedva čekam da odem k frendici, jer jednostavno dok si s nekim ko te dobro pozna, je teško bit namrgođen(mada mi i to uspjeva, jelda curica??) i obješenih čoba.. dakle, odmah moram k njoj da ne bi bila u stanju izvršit SVE s ove liste..  «Dosta mi je ovog svijeta Dosta mi je ovih ljudi Kao da im ne pripadam Pa da mi neki od njih sudi Zaboraviti sve želim Uništit' tu bjesnoću Koja živi sad u meni Koja javlja mi se noću» hm hm..nego..recite vi meni..zakaj ima tak puno pi*da u ljudskom rodu?! ha?? eh..jel ne bi bilo lijepo da živimo u nekom svijetu bajki, gdi ti je potrebno samo da ti netko ispriča baš bajku i ponovo je sve u redu?.. hm..to uopće ne bi bilo loše.. ima dobrovoljca nekog..mislim da mi pročita koju bajku?  «A mi smo ti ljudi tako obični, koji u životu bore se za svaki drugi dan ! Ne prodajemo tijela svoja nikome i još se uvijek čovjek zovem ja JA SAM SLOBODAN !!! Često mi kroz glavu briju misli crne. Osjećam da tako dalje ne mogu, umoran sam. Želim neku promjenu !» nego..eto..ja se odo spremat za vanka.. nešto mi govori da će bit..hm..kak se ono veli??????? CRUNK!!!!! hahahahaha  čitamo se..čujemo se..vidimo se..vidim OSEEEEEEEEEEEEEEEEEE  |
- 20:03 - Samo kukavice šute (15) - Isprintaj - #
četvrtak, 27.07.2006.
taz..let's go to taz!!
 hm hm..who knows what TAZ is..is definitely in plus! don't know what to tell you..but i'll figure out smt :) is everybody ok?? i would like to talk abt that book i've read in last two weeks.. it's hard enough, but u can't read better book.. some people like him(yes,u!!) know which book am i talkin' abt,and they're glad that i've made it!! noooooooooooo..dosta na engleskom..pa i sama znam da ne znam jel znam engleski, pa je bolje da pišem na svom jezičcu..ovoga, jeziku  tražim i tražim po toj knjizi nekaj za kaj sam mislila da budem napisala na blogu, al od te 141(!!) stranice, nemrem naći te prave.. bleeeeeee da, ovoga, jučer stigoh s mora..da, nisam se utopila, hvala na brizi..(yeah, like anybody care..  ) ladies and gentelmans, please, put your hands up foooooooooooor: RECLAIM THE STREETS..   ah ah.. malo me sunce udarilo u glavu.. ej, kak je dobro dok je sunce, onda mogu svoju glupost opravdat tim da mi je sunčece presvetlo vudrilo v glavico.. |
- 11:08 - Samo kukavice šute (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
PLAYING PUNK IT KEEPS ME SANE I DON'T NEED DRUGS TO NUMB THE PAIN IT KEEPS ME ALIVE, I HOPE IT HELPS YOU  ali vas je bilo ovoliko..(početak-27.01.'06)   Top 3 pjesme ovog tjedna..hm..koje se vrte kod mene..hm..dosadi i to..ali.. :) MIKROFONIJA - Vumen DARKWOOD DUB - Oblak hitre senke OVERFLOW - Dorothy
PJESME
"SAMO TEBE VOLIM, DRAGA NACIJO, SAMO TEBI SLUŽIM, OJ KROACIJO, ŠTO SI DUŠA, JEZIK, MAJKA, A NE ZNAMEN, ZA TE ŽIVIM, SAMO ZA TE, AMEN!" "ako nešto stvarno želiš, onda se i cijeli svijet uroti da to i dobiješ!" "ni zbog koga ne misli da ne zaslužuješ ono što želiš" "uvijek postoji negdje neki zid koji nam priječi ići dalje." "nikad ne dopusti da te strah od ispadanja spriječi u igranju!" SIX PACK-"POSLEDNJA KAP" Jednom kad potrčim kroz ogledala Ne želim da vidim nikog koga znam ni jedan vetar neće moći da me pronađe. Svu svoju ljubav, ponos i nadanja daću na poklon pticama da makar one odlete tamo gde ja ne stignem. Stvarno je bila poslednja kap kad ste u mene prodrli zubima! Stajao sam više nego začaran kad je stigao eho vaših glasova: "Nije mu ništa, samo se folira!" Skriven od noćnih patrola, stajao sam tako, vi ste, umrljani krvlju, kamuflirani blatom svi se smejali tuđem porazu. Trulih zuba pobeda - bitno je da neko aplaudira ma šta je laž - samo kriva istina! -Nema ničeg što može da zaboli kao kad pukne blam, a ti tvrdiš sasvim sam da si nedužan Metak u čelo? To ne bih bio ja! KAD SUNCE OPET ZAĐE- KUD IDIJOTI Kad sunce opet zade I pticice zasute sve Ja ipak cu te cekat dragi Do kasno u noc. A ti si sada daleko Iza sedam mora, sedam gora Ali zvijezde nek ti kazu Da jos uvijek volim te ja. Ja jos uvijek cekam na tebe Ali ne znam da nikad neces doc Prve laste sto dodu sa sjevera Prve laste javice mi to. Ionako nisi vise mario za mene, ne ne ne Ionako nisi vise mario za mene, ne ne ne Tvoj sliku zalijepit cu na zid Sto na prvoj strani objavit ce NIN Bit ce kao da si sa mnom tu. YOU CAN KILL THE PROTESTER, BUT YOU CAN'T KILL THE PROTEST-ANI FLAG You can spoon my eyes out, but I can still see through you Slice my ears from my head, but you can not shut out the sounds of truth Lock off each hand at the wrist so I can't raise my fist! you can kill the protestor (can't kill) you can't kill the protest you can murder the rebel (murder) you can't murder the rebellion Sawed my feet at the ankles, but i wasnt going to run Grabbed my face, sliced off my tongue Lock off each hand at the wrist, so I can't raise my fist! you can kill the protestor (can't kill) you can't kill the protest you can murder the rebel (murder) you can't murder the rebellion LYING STILL NOW, NO WAY TO SPEAK. NOTHING TO FEAR, BULLETS CAN'T SILENCE IDEAS! ANTI TODOR- SNOVI Daj se ponosi svojim pravim ja Da ne glumiš nikada I da uvijek znaš zašto ovdje si Kojim putem krenuti. Danas možda nemaš novaca Za neke stvari imati, Ali vjeruj mi, nemoj nikada Svoje snove prodati. Ne moraš ti nikome glavu dolje spuštati Tvoji oblaci na tom putu su Ljudi živi ostali. I ne stidi se što si drukčiji Nek budale smiju se, Možda ipak stoji ona stvar Da si bolji, boje se. Možda ipak stoji ona stvar Da su ljudi kao ti Drugima vođe bilo jer su drukčiji. Zato glavu sada podigni Moraš snove slijediti, Jer kad snove svoje izgubiš S njima umireš i ti! BASKETBALL- KBO! Trči, skači, umiri Ne štedi sebe, gini, gini! Gurni laktom, cepi ga Pomeri mu bubreg, ubij ga! "Moraš pobediti"- kaže trener- "Ako ne uspeš - onda si feler!" Basketball... EVERY GOOD BOY DOES FUN- PRO-PAIN he sits around and watches while you work and laughs at your business and gives you a smirk he thinks he's got it all figured out he'll even give you pointers on what lifes about round and round he goes he'll be back and nobody knows just who he'll attack his evil intentions will prevail he'll call you up at 6 a.m. - it's time to post his bail he's last on the production line getting' high - feelin' fine outta sight - outta mind runnin' for the border line can't get to work on time loved ones are left behind show me some assuring signs every good boy does fine he'll take you for everything you're worth and send it to his family of nerverending birth you took him in just to save a buck he'll screw your wife and kill your kids then what - you're fucked america's a slammer - slam it shut safe haven for your convicts - psychos and sluts as leniency starts to take its toll 10,000 more pass the border patrol ULICA(TO SMO MI) -FOB Da li ćeš se sjećati noći što smo proveli na mokroj cesti iste snove sanjali da li ćeš se sjećati?? Ulica,to smo mi,u mokroj noći jači miris asfalta nas zove gdje smo nekad bili krvavi,ali nikad slomljeni!! Da li ćeš prepoznati,one što su ostali par koraka u mračnoj ulici,da li ćeš se sjećati?? Ulica,to smo mi,u mokroj noći jači miris asfalta nas zove gdje smo nekad bili krvavi,ali nikad slomljeni!! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||